Laboratorijske pretrage u kliničkoj medicini - DIO I: HEMATOLOGIJA

8. BAZOFILIJA

Od različitih oblika leukocita, bazofili se nalaze u najmanjem broju i obično na njih otpada <2% ukupnog broja leukocita.

Bazofilija: apsolutni broj bazofila >0,2 × 109 stanica/L

Apsolutni broj bazofila izračunava se pomoću sljedeće jednadžbe:

Apsolutni broj bazofila = ukupni broj leukocita × % bazofila

Uzroci bazofilije

Uzroci bazofilije nabrojani su u sljedećoj tablici.

UZROCI BAZOFILIJE
BOLESTI VEZIVNOG TKIVA (npr. juvenilni reumatoidni artritis)
ULCEROZNI KOLITIS
ALERGIJSKE ILI REAKCIJE PREOSJETLJIVOSTI
ENDOKRINI POREMEĆAJI
Diabetes mellitus
Miksedem
LIJEKOVI
Antitireoidne tvari
Estrogeni
ZRAČENJE
INFEKCIJA (npr. vodene kozice, ospice, gripa, tuberkuloza)
KRONIČNA BUBREŽNA BOLEST
MIJELOPROLIFERATIVNI POREMEĆAJI
Kronična mijeloična leukemija
Esencijalna trombocitoza
Policitemija vera
Agnogena mijeloidna displazija
AKUTNA MIJELOIČNA LEUKEMIJA
KARCINOM
MANJAK ŽELJEZA
ERITRODERMIJA
IDIOPATSKI HIPEREOZINOFILNI SINDROM
SISTEMSKA MASTOCITOZA
AKUTNA LIMFOBLASTNA LEUKEMIJA
BAZOFILNA LEUKEMIJA
URTIKARIJA

Postupak s bolesnikom koji ima bazofiliju

Reaktivna bazofilija se mora razlikovati od neoplastične bazofilije. Izraz “reaktivna” odnosi se na bazofiliju koja se javlja uslijed ne–neoplastičnog stanja. U bolesnika s reaktivnom bazofilijom često su lako uočljivi znakovi i simptomi osnovne bolesti. Primjerice, postojanje utrikarije trebalo bi navesti na razmišljanje o alergijskoj ili reakciji preosjetljivosti.

Splenomegalija se rijetko otkriva u bolesnika s reaktivnom bazofilijom. Nalaz povećane slezene izaziva zabrinutost zbog mogućnosti mijeloproliferativnog poremećaja poput kronične mijeloične leukemije. U bolesnika s kroničnom mijeloičnom leukemijom povećavanje broja bazofila je loš prognostički znak i često nagovještava ubrzani stadij bolesti.

Stupanj bazofilije može ukazati na uzrok. Većina uzroka reaktivne bazofilije obilježena je umjerenim porastom broja bazofila. Suprotno tome, neoplastična bazofilija često se očituje značajno povišenim brojem bazofila. Pretraga KKS–a može također koristiti u razlučivanju reaktivne od neoplastične bazofilije. U obje vrste bazofilije može se pronaći anemija. Kod reaktivne bazofilije nije rijetkost da bolesnik ima anemiju uslijed kronične bolesti. Broj trombocita u bolesnika s reaktivnom bazofilijom obično je normalan, dok se u većine bolesnika s kroničnom mijeloičnom leukemijom pojavljuje povišeni broj trombocita. Ostali nalazi koji ukazuju na kroničnu mijeloičnu leukemiju su leukocitoza sa skretanjem DKS ulijevo i eozinofilija.

Pretraga razmaza periferne krvi u bolesnika s reaktivnom bazofilijom u pravilu otkriva povećani broj bazofila normalna izgleda. Međutim, u bolesnika s mijeloproliferativnim poremećajima mogu se naći brojne morfološke abnormalnosti.

Bolesnike s reaktivnom bazofilijom nije potrebno podvrgnuti aspiraciji i biopsiji koštane moždine. Uz odgovarajuće liječenje osnovne bolesti broj bazofila vratit će se na normalu. Ako se sumnja na neoplastičnu bazofiliju (mijeloproliferativni poremećaji, akutna mijeloična leukemija) nužno je izvršiti pregled koštane moždine i citogenetsku analizu da bi se postavila dijagnoza.

Literatura

Hoffman R, Benz EJ, Shattil SJ, i sur., Hematology, Basic Principles and Practice, 3. izd., New York, NY: Churchill Livingstone, 2000.

Jandl JH, Blood, Textbook of Hematology, 2. izd., Boston, MA: Little, Brown and Company, 1996.

Lee GR, Forester J, Lukens J, i sur., Wintrobe’s Clinical Hematology, 10. izd., Baltimore, MD: Williams and Wilkins, 1999.

Peterson L and Foucar K, “Granulocytosis and Granulocytopenia”, Hematology: Clinical and Laboratory Practice, Bick RL, izd. St Louis, Mo: Mosby; 1993, 1137–54.