Laboratorijske pretrage u kliničkoj medicini - DIO I: HEMATOLOGIJA

7. MONOCITOZA

Monocitozom se smatra apsolutni broj monocita >0,75 × 10⁹/L. Apsolutni broj monocita može se utvrditi prema sljedećem:

Apsolutni broj monocita = ukupni broj leukocita × % monocita

Uzroci monocitoze

Uzroci monocitoze nabrojani su u sljedećoj tablici.

UZROCI MONOCITOZE
HEMATOLOŠKI POREMEĆAJI	BOLESTI VEZIVNOG TKIVA
Akutna mijelogena leukemija	Sistemski lupus eritematodes
Monocitni tip	Reumatoidni artritis
Mijelomonocitni tip	Poliarteritis nodosa
Limfom	Temporalni arteritis
Hodgkinov limfom	Polimiozitis
Ne–Hodgkinov limfom	OSTALI
Kronična limfocitna leukemija	Sarkoidoza
Mijelodisplastični sindrom	Splenketomija
Mijeloproliferativni poremećaji	Karcinom
Kronična mijelogena leukemija	Alkoholna bolest jetre
Policitemija vera	Sprue (tropska i netropska)
Multipli mijelom	Upalna bolest crijeva
Hemolitička anemija	Primjena citokina
Maligna histiocitoza	Rođenje
Imuna trombocitopenična purpura	Depresija
INFEKCIJA	Infarkt miokarda
Bakterijska	Histiocitoza Langerhansovih stanica
Subakutni bakterijski endokarditis	Trovanje tetrakloroetanom
Tuberkuloza	Primjena glukokortikoida
Virusna	Kronična neutropenija
Infektivna mononukleoza	Primjena dezmopresina
CMV	Dugotrajna hemodijaliza
VZV
Sifilis
Stadij povlačenja akutne infekcije

Jedna studija navodi da je monocitoza nađena u preko 50% hematoloških bolesti, u 10% bolesti vezivnog tkiva i 8% malignoma.

Postupak s bolesnikom koji ima monocitozu

Od ključne važnosti je razlikovanje reaktivne od neoplastične monocitoze. Kao što je navedeno u prethodnoj tablici, postoje mnoga ne–maligna stanja povezana s monocitozom. Na takvu monocitozu odnosi se izraz “reaktivna”. Hematološki nalazi pomoću kojih se može razlučiti reaktivna i neoplastična monocitoza nabrojani su u sljedećoj tablici.

Hematološki nalazi pomoću kojih se razlučuje reaktivna i neoplastična monocitoza

Hematološki parametar	Reaktivna monocitoza	Neoplastična monocitoza
Razmaz periferne krvi	Reaktivni monociti*	Nezreli monociti; cirkulirajući monoblasti
Prilično skretanje DKS ulijevo	Neuobičajeno	Često
Dispoeza jedne ili više staničnih linija	Nema je	Može se pronaći

*Vakuolizirana citoplazma, zreli nuklearni kromatin, te nazubljene ili zgužvane jezgre osobine su reaktivnih monocita.

Daljnja obrada ovisi o tome smatra li se da bolesnik ima reaktivnu ili neoplastičnu monocitozu. U bolesnika za koje se smatra da imaju reaktivnu monocitozu mogu biti potrebne hemokulture ili serološke pretrage zbog mogućnosti infekcije. Pregled koštane moždine (npr. kultura) može biti potreban ako se smatra da je infekcija zahvatila koštanu moždinu.

U bolesnika za kojeg se smatra da ima neoplastičnu monocitozu, aspiracija i biopsija koštane moždine neophodni su ne samo zbog potvrde postojanja neoplastične monocitoze, već i zbog razlučivanja različitih uzroka, u koje spadaju sljedeći:

• akutna mijelomonocitna leukemija
• akutna monocitna leukemija
• mijelodisplastični sindrom (kronična mijelomonocitna leukemija)
• maligna histiocitoza
• mijeloproliferativni poremećaj (kronična mijelogena leukemija)

Literatura

Cline MJ, “Laboratory Evaluation of Benign Quantitative Granulocyte and Monocyte Disorders”, Hematology Clinical and Laboratory Practice, Bick RL, izd., Vol 2, St Louis, Mo: Mosby, 1993, 1155–60.

Hoffman R, Benz EJ, Shattil SJ, i sur., Hematology, Basic Principles and Practice, 3. izd., New York, NY: Churchill Livingstone, 2000.

Jandl JH, Blood, Textbook of Hematology, 2. izd., Boston, MA: Little, Brown and Company, 1996.

Lee GR, Forester J, Lukens J, i sur., Wintrobe’s Clinical Hematology, 10. izd., Baltimore, MD: Williams and Wilkins, 1999.

Peterson L and Foucar K, “Granulocytosis and Granulocytopenia”, Hematology: Clinical and Laboratory Practice, Bick RL, izd. St Louis, Mo: Mosby; 1993, 1137–54.